Padam na koljena

Odlomljen kamen na tvrdoj zemlji, išiban vjetrom,
još uvijek èvrst i prkosan,
podigla ti si lakoæom svile i snagom vjetra,
na svoje grudi prislonila…

U ljubav vjerujem,
bez vjere bio bih izgubljen… (…izgubljen…)
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati…

Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveæu… najveæu…

Ubrala ti si lakoæom svile i snagom vjetra,
najtvrðu granu k’o najtanji list…
padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati…

Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveæu… najveæu…

Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati…

Sad u ljubav vjerujem, (…na – na – na…)
bez vjere bio bih (…na – na – na…) izgubljen…
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati…